NOVOZANIMLJIVOSTI

Edita Đapo: Društvo u kojem se ne čuje glas žene nije manje žensko, nego manje ljudsko

Vrijeme je za rješavanje elementarnih problema građana

Politički i javni angažman Edite Đapo, jedne od najistaknutijih bosanskohercegovačkih ekonomistkinja i liderki, nikada nije bio usmjeren na praznu retoriku ili puko zadovoljavanje statističkih formi. Svojim profesionalnim putem — od Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, preko postdiplomskih studija, magisterija i doktorata na uglednom Tohoku univerzitetu u Japanu, pa sve do preuzimanja odgovornih rukovodećih funkcija u privredi i institucijama — Đapo dosljedno zastupa stav da politika mora služiti narodu, a ne samoj sebi. Vrativši se u Bosnu i Hercegovinu s jasnom željom da dragocjena međunarodna znanja i japanske principe rada, discipline, časti i odgovornosti primjeni u praksi, ona upozorava da se društvo nalazi na prekretnici.

Politika kao alat za rješavanje stvarnih, a ne fiktivnih kriza

U vremenu kada se građani širom Bosne i Hercegovine suočavaju s brutalnim ekonomskim pritiscima, inflacijom, strukturalnom korupcijom i siromašenjem, političke elite prečesto zatvaraju oči pred realnošću. Edita Đapo s pravom naglašava da svaka politika koja nema sluha za svakodnevni život običnog čovjeka gubi svoj smisao. Građani ne traže grandiozne političke iluzije; građanima su potrebni stabilnost, sigurnost i elementarni uslovi za dostojanstven život. Zbog toga je njena fokusiranost na konkretne probleme i upravljačku odgovornost presudna za vraćanje povjerenja u institucije sistema.

Alarmantni problem grijanja u Vogošći, ali i u Sarajevu: Ljudi se ne smiju ponovo smrzavati!

Jedan od najdrastičnijih primjera zanemarivanja osnovnih potreba lokalne zajednice jeste situacija sa sistemom daljinskog grijanja u Vogošći. Dok se donosioci odluka bave marginalnim temama, stanovnici Vogošće s pravom strahuju od predstojeće zime jer preduzeće zaduženo za isporuku termalne energije i grijanja nema dugoročno, stabilno i održivo rješenje za nabavku mazuta i energenata za narednu godinu. Nedopustivo je da u 21. vijeku hiljade porodica, škola i ustanova ponovo budu dovedene u situaciju da strijepe hoće li im radijatori biti hladni. Kratkoročna krpljenja rupa i prebacivanje odgovornosti vode direktno ka novoj socijalnoj i humanitarnoj krizi. Edita Đapo jasno ističe ono što je prioritet svih prioriteta: elementarni problemi se moraju rješavati odmah i sistematski. Nema opravdanja za indolentnost uprava i institucija kada je u pitanju osnovno ljudsko pravo na topao dom. Energetska stabilnost Vogošće i sigurnost snabdijevanja moraju biti hitno stavljeni na vrh agende nadležnih organa, uz angažman stručnih ljudi koji znaju kako upravljati resursima bez izlaganja građana riziku od smrzavanja.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, domaćinstvo u BiH najveći dio prihoda troši na hranu, stanovanje, energiju i prijevoz, tako da domaćinstva mogu osjetiti mnogo veći inflatorni pritisak od prosječne stope inflacije koja je u 2026. godini oko 6%. Obzirom da dolazi zima i da se najavljuje ponovno poskupljenje plina, kao predstavnica SBB-a Fahrudin Radončić insistirala bih na smanjenju cijena plina za građane i privredu, kako bi se ovaj inflatorni pritisak smanjio. Vidjeli smo aktivnosti zemalja u regionu, odnosno naših komšija Hrvatske i Srbije gdje je vlada subvencionirala cijenu plina, tako da građani ne plaćaju novo poskupljenje.

Glas žene za više ljudskosti u upravljanju

Govoreći o društvenom ambijentu, Đapo podsjeća da su žene u politici i biznisu pokazale izuzetnu posvećenost, kreativnost i manju sklonost korupciji, jer u donošenju odluka uvijek polaze od porodice i opšteg interesa zajednice. Njena krilatica dobija punu težinu upravo u ovakvim krizama koje ugrožavaju životni standard građana: „Društvo u kojem se ne čuje glas žene nije manje žensko, nego manje ljudsko.“

Da bi se problemi poput vogošćanskog grijanja, te grijanja na plin, ekonomske nestabilnosti i birokratske letargije riješili, potrebni su odlučnost, rad, odgovornost i stručnost. Vrijeme je da se politika okrene rješavanju životnih pitanja običnog čovjeka, jer država vrijedi onoliko koliko je spremna da zaštiti i zbrine svoje građane u najtežim trenucima.